Jeste li znali


. . . da čak 40 posto djece u Hrvatskoj ne ide u vrtić?

Prema podacima Eurostata, u Hrvatskoj vrtić pohađa nešto više od polovine djece u dobi od treće do šeste godine, pri čemu su razlike u obuhvatu djece velike – od Brodsko-posavske županije, gdje vrtić pohađa tek 19 posto djece, do Grada Zagreba gdje ih u vrtić ide gotovo 90 posto. Nadalje, skoro svaki treći grad i općina u Hrvatskoj na svojem području nemaju ni vrtić ni jaslice, a njih 96 nema čak ni organiziranu predškolu koja je obavezna za svu djecu prije polaska u prvi razred osnovne škole.

Naime, u siromašnijim općinama u vrtić ide značajno manje djece nego u gradovima. Tako u Vukovarsko-srijemskoj, Požeško-slavonskoj, Brodsko-posavskoj i Virovitičko-podravskoj županiji manje od desetine djece ide u jaslice, a manje od trećine u vrtić. S druge strane, u Gradu Zagrebu u jaslice ide gotovo 40 posto djece mlađe od tri godine, a u vrtić gotovo 90 posto onih od treće godine do polaska u školu. Problem s niskim obuhvatom djece u vrtićima leži u kroničnom manjku vrtića, ali i u visokoj cijeni koju plaćaju roditelji te nedostatku odgajatelja. Prema preporukama priznatih hrvatskih stručnjaka iznesenima u Obiteljskoj politici iz 2015. godine, cijena vrtića u Hrvatskoj ne bi smjela biti veća od 500 kuna. Međutim, prema istraživanju koje je provedeno na 165 jedinica lokalne uprave, a koje je objavila udruga B.a.b.e. u studiji „Žena, majka, radnica“, roditelji u čak 57 posto općina i 89 posto gradova plaćaju cijenu višu od toga. Tako dolazi do potpune neujednačenosti cijena koje plaćaju roditelji, a koje se kreću od besplatnih vrtića u Viru ili Kalinovcu, do cijena od gotovo 1,000 kuna po djetetu koliko roditelji plaćaju u Kraljevici. Posljedica je to potpune decentralizacije predškolskog odgoja gdje troškovi vrtića idu na teret lokalnog proračuna, a što je proračun tanji, to su i mogućnosti za vrtić manje.

Ako se gledaju i ostali problemi malog broja djece u vrtićima, važno je naglasiti kako vrtići imaju prije svega odgojno-obrazovnu funkciju. Radi se o sustavu koji je iznimno bitan sa stajališta izjednačavanja životnih izgleda djece te ublažavanja negativnih posljedica koje sa sobom nosi odrastanje u siromaštvu. Naime, čuvanje djece zaposlenih roditelja tek je jedan dio društvene uloge dječjih vrtića, dok je onaj drugi dugoročno mnogo važniji – izjednačavanje izgleda u daljnjem školovanju i životu. Hrvatska je jedno od socijalno najnepropusnijih društava u Europskoj uniji. Konkretno, dijete niskoobrazovanih i materijalno ugroženih roditelja nigdje u EU nema tako malo šanse izdignuti se iznad statusa svojih roditelja ili završiti fakultet kao u Hrvatskoj. Ovdašnje dijete odraslo u obitelji primatelja socijalne pomoći ima velike izglede da će u odrasloj dobi biti u istoj poziciji. Već su brojna istraživanja pokazala da glavnu ulogu u promjeni takve situacije ima obrazovanje, ponajviše ono predškolsko, jer razlike među djecom nastaju još prije nego što im formalno školovanje počne, a što vrijeme više odmiče sve ih je teže prevladati. Od samog početka djeca ne mogu jednako pratiti nastavu, nastavni ishodi djece iz socioekonomski ugroženih obitelji od starta su lošiji, zbog čega se odlučuju za kraće i jednostavnije obrazovanje te iz školskog sustava izlaze bitno ranije od vršnjaka drugačijeg obiteljskog okruženja. Provođenje vremena s roditeljima i bakama, odnosno djedovima, iznimno je bitno u razvoju djece, no s obzirom na važnu kognitivnu i socijalnu funkciju koju imaju predškolski programi, ali i potrebu djece za socijalizacijom s vršnjacima, to ne bi smjela biti jedina opcija i prednost bi svakako trebali imati predškolski programi.

Iako demografi upozoravaju kako je za promjenu demografske slike i negativnih trendova u Hrvatskoj nužna razvijena i roditeljima dostupna mreža jaslica i vrtića, realna slika u Hrvatskoj je puno drugačija jer ne izdvajaju svi gradovi jednako za predškolsko obrazovanje. Tako se Grad Vis nametnuo kao rekorder koji je za vrtiće izdvojio čak trećinu svoga proračuna, a slijede ga Jastrebarsko, Dugo Selo, Velika Gorica, Duga Resa, Zlatar, Kaštela, Solin, Sveti Ivan Zelina i Sveta Nedjelja. Osim izdvajanja za vrtiće, mjere pronatalitetne politike koju provodi gradska uprava Visa su naknade za novorođenčad u visinama od 5,000 kuna za prvo, 10,000 kuna za drugo, 20,000 kuna za treće i po 10,000 kuna više za svako iduće dijete u obitelji. Također, Vis je uveo i stalnu mjesečnu pomoć od 1,200 kuna za svako treće, četvrto i iduće dijete u obitelji koja se isplaćuje do djetetovog desetog rođendana, a Grad snosi i troškove vrtića za tu djecu.

Zaklada „Hrvatska za djecu“ podupire napore gradova poput Visa kako bi pomogla u stvaranju stabilne podloge za kvalitetan život mladim obiteljima u gradovima diljem Hrvatske. Dodjelom novčanih potpora namijenjenih obiteljima u potrebi, kao što su novčana potpora u slučaju višestrukog poroda ili druge potpore u slučaju posebno teških životnih okolnosti obitelji ili djeteta iz te obitelji, nastavljamo s našim naporima usmjerenim prema poboljšavanju kvalitete života najmlađih članova društva i vraćanju osmijeha na lice mališanima diljem Hrvatske jer je dobrobit djece naša odgovornost koju spremno prihvaćamo.

 

Internetske stranice zhzd.hr koriste kolačiće (cookies) u svrhu pružanja boljeg korisničkog iskustva te optimalnog rada i bolje funkcionalnosti stranica. Nastavkom pregleda internetskih stranica zhzd.hr pristajete na upotrebu kolačića. Istovremeno, skrećemo pozornost na to da je kolačiće moguće i onemogućiti, za što je potrebno prilagoditi postavke Vašeg internetskog preglednika, te ujedno ističemo da se takvo postupanje može nepovoljno odraziti na korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica.

ZATVORI